Dragi moj dedo,
već četvrtu godinu se i dalje bespomoćno nadam da ću Te zateći ispred kućnog praga kako me raširenih ruku nestrpljivo dočekuješ u onom svom specifičnom i jedinstvenom stilu. Već četvrtu godinu učim kako vrijeme ipak ne liječi rane. Žao mi je da u svim mojim trenucima koji se događaju nakon Tvog odlaska u Kraljevstvo Nebesko nisi pored mene da me možeš snažno zagrliti i ponositi se mnome kako si to uvijek za života radio, ali sam sretna što u svakom tom trenutku znam i osjećam da me i dalje bodriš i čuvaš.

Hvala Ti na tome.

Stoga svaki svoj životni uspjeh posvećujem upravo Tebi, voljeni moj dedo.

I sve dok moje srce kuca, čuvat ću uspomenu na Tebe.

Voli Te i ljubi Tvoja neutješna unuka Maja.