Još i danas čujem one riječi,
Samo dobre Bog na kraju čeka.
Zato sine od svih mojih riječi,
Nek u srcu ostane bar neka.

Otiš’o je otac moj polako,
Otiš’o je stazom što vijuga.
Pratile ga neke stare pjesme,
Sve do Rijeke kojom teče tuga.

Otiš’o je pjetli kad se bude,
Kao da u šetnju nekud kreće.
Otiš’o je s mirisima jutra,
Da l’ je znao da se vratit neće.

Vole te tvoji Nada, Vjeko, Joco, Iva i Ana