Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.
(A.B. Šimić)

Povodom obilježavanja 20. obljetnice mature
prisjećamo se naših dragih i poštovanih profesora
koji više nisu s nama

prof. Nikola Šimić
prof. Zdravko Skoko
prof. Gordana Jelić

Generacija maturanata 2002/2003
Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki Brijeg