Uvijek si mrzio ostavljanje upaljenih svjetala po kući…al kakav je ovo mrak? Naći ću ja tebe i u ovom mraku da nam budeš svjetlo,da znaš da hoću…zbog dalje,treba nam to svjetlo uvijek da te vidimo, nećeš se ljutiti…
Nije pošteno!
Da znaš, kad ti dođem tamo gore prvo ću ti prigovoriti zašto si nas ovako ostavio? Kakvu si ovo kartu kupio u jednom smjeru, a nisi mi ništa rekao? Kakve ovo karte život dijeli, a ti jednu uzeo…

Hvala za sve, bio si najbolji ikad,
najbolji tata i najbolje sve.

Volimo te ćonkaniću, sad i zauvijek.
Čuvaj nas anđele naš.

Tvoji Josip, Teo i Anđela.