“Kada zora svane,
Miris kave i kruha
Ruka tvoja prva mila,
Moga oka vidila.

Kada zora svane,
U kilometre naše dane
Na put svoj sada kreni,
A ti moj sine ne brini.

Kada zora svane,
I zvuk lopte stane
Srce moje za tobom vuče
Nepozvanog gosta tuče.

Kada zora svane,
I u boj svoj krene
Život nije uvijek fer znaj,
Svoju snagu mi obećaj.

Kada zora svane,
Moga oličenja sjaj
Gdje god da pođeš,
Vrata moja pronađeš.

Kada zora svane,
I rosa nebo dirne
Gdje korijen djedovinu spaja,
Tu ću te dočekati ja.

Kada zora svane,
U Risovac naš kraj
Poveli te anđeli u raj.”

Zauvijek, tvoja kćer Leonarda.