Voljeni Bruno,
Još mislim da sanjam san iz kojeg ću se probuditi s tobom punim života, nasmijanim i radosnim u mom naručju kako si se budio na svaki tvoj rođendan koji smo prethodnih sedamnaest godina provodili skupa u ljubavi, sreći, nepatvorenom prijateljstvu i uzajamnom poštovanju – zajedničkom životu ispunjenom nadnaravnom ljubavlju kojoj niko i ništa nije moglo stati na put. Voljeli smo se beskrajno, a jednako, ako ne i više se volimo i sada u razdaljini različitih svjetova, čekajući da se ponovo sjedinimo. I danas, kada te nema pokraj mene, znaj, ja ću, premda tužna, slaviti tvoj rođendan i biti zahvalna za svaki sekund tvog postojanja na ovoj planeti, a naročito za sve one sate, minute i sekunde koji su se poklopili sa mojima učinivši mi život ispunjenijim, smislenijim i ljepšim. Znaj da ću danas slaviti tvoj lik i tvoje ime jednako kao da si tu, jer i jesi. Živiš u svakoj mojoj misli, svakom sjećanju, na svakom mjestu na kojem smo bili skupa i u cijelom mome biću.

Zauvijek te voli i voljet će tvoja životna sapunica na svim svjetovima.
Tvoja Irma!