Dragi naši roditelji, prođe dosta vremena, a ostadoše živa sjećanja: na vas, vaša djela, postupke, šale, vaše riječi, …, …
Živa je vaša izreka „Sve za dušak, a Bog zauvijek“. Sada sa tridesetogodišnjim odmakom vremena postala je samo životnija, uvjerljivija.
Svakodnevnim primjerima i iskazima: neizmjerne ljubavi, čvrste vjere i molitve, neograničene požrtvovnosti, radne upornosti, ustrajnosti u životnim kušnjama, čvrstog karaktera, vodili ste nas-obitelj; ponekad lijepim, mekanim, travnatim, putovima, a ponekad i strmim, tvrdim, kamenitim, klizavim, stazama.
Kroz sve ljepote i teškoće življenja, za nas, se nikada ni u čemu niste štedjeli, niti ste bilo kakve prestroge mjere u našem odgoju i odrastanju koristili, već ste nas potjecali: na ljubav, vjeru, nadu, prijateljstvo, smirenost, šalu, toleranciju, odgovornost, …, ….
Eh, kad bi bili mi uzorni našima, kao što ste vi uzorni nama, mogli bi smo sa pravom reći, za to vrijedi živjeti.

Spokoj vječni daruj im Gospodine!
Svjetlost vječna neka im svijetli.
Počivali u miru Božjem.

Neizmjerno zahvalni: vaše kćerke i sinovi s obiteljima.