Ovim putem htjela bih da se zahvalim gradu Mostaru što mi je omogućio da na dostojanstven način ispratim svoga sina, a posebno zahvaljujem gosp. Slavici Arapović i mojoj kumi Stoji Bevanda koje su sve to potaknule. Zahvaljujem se svim ljudima iz naselja “Podhum” gdje sam rođena i koji su došli da isprate moga sina, a posebno gospođi Dragici Vučić koja me je utješnim riječima podigla da ne umrem od tuge. Veliko hvala i Osnovnoj školi djece sa posebnim potrebama, a posebno njihovom djelatniku i mom susjedu gospodinu Ivanu Mikuliću, koji je prvi došao da mi pomogne. Hvala svim stanarima zgrade u Hrvatskoj mladeži br.7, a posebno gosp. Sandri koja je bila uz mene u mom domu u najtežim trenucima. Hvala i svim ljudima u ulici Hrvatske mladeži koji su poznavali moga sina. Hvala gospodinu Vedranu Lasiću koji me je uvijek znao saslušati i ohrabriti i njegovoj supruzi Ani kojoj želim potpuno ozdravljenje. Veliko hvala mojoj Mileni iz prodavnice koja je uvijek, uvijek pomagala. Hvala gospođi Blaženki Delić koja je od prvog dana poznanstva uvijek željela pomoći. Hvala mojoj Ameli sestri na intezivnoj. Veliko hvala mojoj prijateljici dr. Ankici Čulo iz Zagreba koja je godinama plaćala boravak u “Biokovci” u Makarskoj za mog sina. Veliko hvala i kumi Radegund Jung iz Njemačke kojoj je samo jedan susret sa mojim sinom u Međugorju bio dovoljan da ga zavoli i bude njegova kuma. Hvala mojoj rodbini, a posebno, mojoj nevjesti Mariji koja je od prvog dana boravka moga sina u bolnici bila uvijek uz mene.