Sjećanje
Visoko gore među zvijezdama,
moj otac i majka snivaju
snove nebeske i gledaju naše suze i bol zemaljsku
koju samo vječnost može pobijediti!
O kad bi se vrijeme moglo samo na tren vratiti,
pa da oživimo drage uspomene i nadoknadimo
ono propušteno….
Čini nam se da smrću prestaje svaki smisao života….
Ipak nada kao vječna putanja stalno nas podsjeća
da smrt nije kraj,
štoviše početak je vječnog života,
jer svi smo rođeni za nebo!
Znamo opet ćemo se susresti na ljepšem mjestu….
Volimo vas naši dragi!
Vaši: kćeri Zora, Nevenka, Vesna s obiteljima i sin Ivica s obitelji
Majko, sretan ti rođendan!