Prošle su 4 godine kako Te nema Majko.

4 godine, a ja ne mogu sebi doći da toliko dugo ti nisam čula glas, zagrlila te, smijala se s tobom. U isti mah mi se čini kao da sam te još jučer grlila i kao da je prošla vječnost otkada nisam. Vrijeme ne čini ništa, osim što prolazi. Ne čini ni jedan dan lakšim Majko, ne čini ni jednu noć da zaspim, a da ne mislim na tebe Majko. Teško je kada umjesto kući idem na groblje da podijelim svoje pobjede i poraze s Tobom, kada umjesto zagrljaja grlim mramornu ploču, umjesto osmijeha pustim suzu na nju. Nikada Majko nećeš biti zaboravljena, uvijek ćeš živjeti u mom srcu, u svakoj mojoj crti lica, u našoj kući, kroz naše prijatelje koji te spominju non stop i ne daju te zaboravu, jer eto takva si bila, mala ženica velikog srca koja je voljela sve i koju su svi voljeli moj leteći medvjediću.

Tvoja kći Anela