U kući gdje sam dijete bila živjela je divna vila. Oči što se smiješe, riječi što nas tješe, glas koji sve miri, molitva koja te umiri.

Zadnji put se zagrlismo jako, ti mi reče ljubomoran na nas je svako. I trebaju biti jer se sada kitim da si moja draga ujna bila.

Tvoja Ljubica, Josipa i Ivan